IZMJENA PRVOSTEPENOG RJEŠENJA NA ŠTETU ŽALIOCA ( ZABRANA REFORMATIO IN PEIUS)

 

Član 229 Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 13/02 i 87/07)

 

       Drugostepeni organ može povodom žalbe izmijeniti prvostepeno rješenje na štetu žalioca, ali samo iz razloga predviđenih u članu 248, 251 i 252 ZOUP-u. 

 

Iz obrazloženja

 

            Osporenim aktom mijenja se rješenje Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijale B.L. broj 9300482028 od 21.08.2008. godine i odlučuje tako što se tužiocu priznaje pravo na prijevremenu starosnu penziju u iznosu od 396,66 KM počev od 14.05.2008.godine, te određuje da se ta penzija usklađuje i isplaćuje zavisno do sredstava u Fondu namijenjenih za isplatu penzija. Tim izmijenjenim rješenjem Filijale B.L. od 21.08.2008. godine tužiocu je bilo priznato pravo na prijevremenu starosnu penziju počev od 14.05.2008. godine u iznosu od 436,04 KM mjesečno.

            Tužilac je osporio doneseni akt navodeći da je tuženi pogrešno primijenio odredbe člana 229 Zakona o opštem upravnom postupku, jer je po njegovoj žalbi donio rješenje koje je na njegovu štetu, koja situacija je moguća, ali samo u izričito propisanim uslovima, što u konkretnom nije bilo slučaj, čime je tuženi povrijedio pravila postupka propisanih pomenutim zakonom, kao i načelo zakonitosti, načelo zaštite stranaka, načelo efikasnosti i načelo ekonomičnosti postupka. Predlažio je da sud tužbu uvaži, poništi osporeni akt, te sam riješi predmetnu upravnu stvar tako što će donijeti presudu kojom će mu utvrditi starosnu penziju u skladu sa odredbom člana 89 stav 1 tačka 1 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju-Prečišćeni tekst.          

Sud je našao da je osporeni akt nezakonit.

Odredbom člana 229 Zakona o opšem upravnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 13/02 I 87/07 – u daljem tekstu: ZOUP-u), propisano je da radi pravilnog rješenja upravne stvari drugostepeni organ može povodom žalbe izmijeniti prvostepeno rješenje u korist žalioca i mimo zahtjeva postavljenog u žalbi, ali u okviru zahtjeva postavljenog u prvostepenom postupku, ako se tim ne vrijeđa pravo drugog lica. S istim ciljem drugostepeni organ može povodom žalbe izmijeniti prvostepeno rješenje na štetu žalioca, ali samo iz razloga predviđenih u članu 248, 251 i 252 tog zakona.

Znači, tuženom je data mogućnost da povodom žalbe izjavljene protiv prvostepenog rješenja izmijeni rješenje na štetu stranke, ali samo u slučajevima: 1) kad postoje razlozi zbog kojih se konačno rješenje u upravnom postupku može poništiti ili ukinuti po pravu nadzora (član 248); 2) kad postoje razlozi zbog kojih se izvršno rješenje može ukinuti u svrhu zaštite javnog interesa tzv. vanredno ukidanje (član 251); 3) kad postoje razlozi zbog kojih se rješenje može oglasiti ništavim (član 252).

Znači, ukoliko je tuženi smatrao da je prvostepeni organ pogrešno primijenio materijalno pravo (kako to navodi u osporenom aktu) onda je povodom žalbe mogao izmijeniti prvostepeno rješenje, ali za ubuduće (sa pravnim posljedicama kakvo ima rješenje koje je ukinuto), kako to predviđa odredba člana 229 ZOUP-a, a u uvezi sa članom 248 stav 2 istog zakona, odnosno u situaciji kada se rješenje, kojim je očigledno povrijeđen materijalni zakon, po pravu nadzora može samo ukinuti. Dakle, u pitanju su pravne posljedice prvostepenog rješenja, na šta je ukazivao ovaj sud i u ranijoj presudi od 21.05.2009.godine. Tako u konkretnom slučaju dolazi do izražaja načelo zabrane reformatio in peius (da se povodom žalbe mijenja rješenje na štetu žalioca), osim u izričito predviđenim slučajevima (naprijed navedenim), jer obaveza je organa da pazi na pravilnu primjenu zakona. Međutim, ako povodom žalbe, tuženi nađe da prvostepno rješenje treba izmijeniti na štetu žalioca, jer je u prvostepenom rješenju pogrešno primijenjeno materijalno pravo, onda prava ili obaveze žalioca mogu biti utvrđene samo za ubuduće.

Kako je tuženi organ postupio suprotno pravnom stavu iz ranije presude ovog suda to je tužba uvažena i osporeni akt poništen na osnovu ovlašćenja iz člana 31 stav 1 i 2 ZUS-a, jer je ostvaren osnov iz člana 10 tačka 4 istog zakona.

 

(Okružni sud u Banjoj Luci br. 11 0 U 001799 09 U od 24.09.2009. godine)