Sudske mjere obezbjeđenja

 

Sudske mjere obezbjeđenja 

Član 269. Zakona o parničnom postupku

 

  

Činjenica da je sud jednom već odbio prijedlog za određivanje sudske mjere obezbjeđenja ne sprečava predlagača da nakon toga podnese novi prijedlog za određivanje te mjere, jer takvo pravo predlagač ima sve dok može učiniti vjerovatnim svoje potraživanje prema protivniku predlagača.

   

Za određivanje sudske mjere obezbjeđenja nije dovoljna samo objektivna opasnost koja je nezavisna od ponašanja protivnika obezbjeđenja, već je neophodno postojanje i subjektivne opasnosti koja se sastoji u aktivnom djelovanju ili propuštanju protivnika obezbjeđenja usmjerenom na to da se spriječi ili znatno oteža ostvarivanje potraživanja predlagača. 

 

(Iz obrazloženja)

   

Prigovor presuđene stvari, koji je protivnik predlagača iznio u odgovoru na prijedlog za određivanje sudske mjere obezbjeđenja, nije pravno osnovan. S tim u vezi stoji činjenica da je raniji prijedlog predlagača odbijen rješenjem ovog suda broj 76 0 P 017162 14 Gž od 21.08.2014. godine. Međutim, ta činjenica ne sprečava predlagača da nakon toga podnese novi prijedlog za određivanje sudske mjere obezbjeđenja, jer takvo pravo predlagač ima sve dok može učiniti vjerovatnim svoje potraživanje prema protivniku predlagača.

 

Povodom takvog novog prijedloga nadležni sud će ponovo ispitati da li su ispunjene sve zakonske pretpostavke za određivanje sudske mjere obezbjeđenja. U tom smislu predlagač je i ovaj put učinio vjerovatnim svoje potraživanje prema protivniku predlagača, što proizlazi iz presude Osnovnog suda u Novom Gradu broj 76 0 P 014724 13 P od 28.04.2014. godine, protiv koje je izjavljena žalba o kojoj treba odlučiti ovaj drugostepeni sud. Međutim, kada je riječ o drugoj pretpostavci koja treba biti ispunjena da bi bila određena mjera obezbjeđenja u smislu člana 269. stav 1. tačka 2) ZPP, predmetni prijedlog nije pravno osnovan. S tim u vezi neophodno je ponoviti ono na šta je već ukazano i u ranijem rješenju ovog sud, broj 76 0 P 017162 14 Gž od 21.08.2014. godine. Naime, za određivanje mjere obezbjeđenja radi obezbjeđenja novčanog potraživanja nije dovoljna samo objektivna opasnost koja je nezavisna od ponašanja protivnika obezbjeđenja, već je neophodno postojanje i subjektivne opasnosti koja se sastoji u aktivnom djelovanju ili propuštanju protivnika obezbjeđenja usmjerenom na to da se spriječi ili znatno oteža ostvarivanje potraživanja predlagača. U konkretnom slučaju predlagač smatra da njegov protivnik to želi učiniti time što je, kako stoji u prijedlogu, u međuvremenu u Ključu, u Federaciji BiH, registrovao svoju poslovnu jedinicu sa istom djelatnošću te je izvršio preseljenje određenih proizvodnih kapaciteta iz Novog Grada u Ključ. Isto tako, predlagač ovu opasnost vidi i u tome što njegov protivnik ima dugove prema Poreskoj upravi Republike Srpske, JP Elektrokrajina a.d. Banjaluka, a i prema JP Šume Republike Srpske.

 

Međutim, nijedan od ovih navoda predlagača nije pravno osnovan, odnosno nijedan od njih ne ukazuje na postojanje subjektivne opasnosti na strani protivnika predlagača u smislu na koji je prethodno ukazano, to jest na njegovo eventualno aktivno djelovanje ili propuštanje djelovanja usmjereno na to da se predlagač spriječi ili da mu se znatno oteža ostvarivanje potraživanja. Ovo stoga što registrovanje poslovne jedinice protivnika predlagača u Ključu, kao i preseljenje određenih proizvodnih kapaciteta iz Novog Grada u Ključ, predstavlja pravno dozvoljenu poslovnu djelatnost, a ne radnju kojom bi se sprečavalo ili znatno otežavalo ostvarivanje potraživanja predlagača, imajući pri tome u vidu i to da nijedan dokaz kako u prijedlogu predlagača tako ni u spisu ne ukazuje na postojanje takve opasnosti. Isto tako ni dugovi koje ima protivnik predlagača, isticani u predmetnom prijedlogu, ne mogu sami po sebi, a ni u vezi sa ostalim dokazima u spisu, ukazivati niti ukazuju na postojanje subjektivne opasnosti, to jest eventualnog aktivnog djelovanja ili propuštanja djelovanja protivnika predlagača usmjerenog na sprečavanje ili znatno otežavanje ostvarivanja potraživanja predlagača.

 

Prema tome, svi prethodno iznijeti razlozi pouzdano ukazuju na to da u konkretnom slučaju predlagač, na kome je teret dokaza, nije dokazao da postoji opasnost da bi bez mjere koju predlaže u predmetnom prijedlogu protivnik obezbjeđenja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje njegovog potraživanja, kako je propisano članom 269. stav 1. tačka 2) ZPP za određivanje sudske mjere obezbjeđenja. Zbog toga, dakle, taj prijedlog nije pravno osnovan pa ga je kao takvog valjalo odbiti. 

  

 (Rješenje Okružnog suda u Banjaluci, broj 76 0 P 019998 15 Gž 2 od 02.09.2015. godine)

 

  Pripremio: sudija dr Milan Blagojević