Mjenično jemstvo - aval

 

Mjenično jemstvo - aval 

Član 32. stav 3. i član 33. stav 1. Zakona o mjenici 

(„Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 32/01)

   

 Imajući u vidu da je drugotuženi kao fizičko lice na licu predmetne mjenice istu potpisao u tri navrata, od čega jedanput kao direktor trasanta-prvotuženog (na desnoj strani lica mjenice), drugi put na lijevoj strani mjenice pri dnu gdje se potpisao svojim ličnim imenom, a treći put kod akcepta prvotuženog, jasno je da je drugotuženi ovu mjenicu na njenom licu potpisao ne samo kao direktor trasanta i akceptanta– prvotuženog, već i kao njen avalista, te je svojim potpisom na lijevoj strani (pri dnu) predmetne mjenice preuzeo obavezu kao avalista za svog honorata (trasanta i akceptanta) pa time drugotuženi ima pravni položaj svog honorata.

 

  

 

(Iz obrazloženja)

   

 U bitnom, među parničnim strankama nije sporno da su tuženi „.........“ d.o.o. Gradiška i ........................... potpisali predmetnu mjenicu serijskog broja RS 420271290, ali je u odnosu na tuženog ................... kao fizičko lice prvostepeni sud odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje (str. 9. osporene presude) prema kojem: „Na predmetnoj mjenici nije naznačeno da se ..................... potpisao kao avalista, odnosno da je garantovao ili jemčio za obavezu prvotuženog, niti postoji drugi izraz koji isto znači, iz kojih bi se moglo zaključiti da je drugotuženi avalista, odnosno jemac i da je odgovoran tužitelju za ispunjenje obaveze iz mjenice“.

 

 Ovaj stav prvostepenog suda nije pravno osnovan na šta je, u bitnom, osnovano ukazano i u žalbi tužioca. Takvo zaključivanje predstavlja nepravilno utvrđivanje činjeničnog stanja u pogledu toga u kom svojstvu je tuženi ........................ potpisao predmetnu mjenicu, usljed čega je u tom dijelu u prvostepenoj presudi došlo i do nepravilne primjene relevantnih odredaba važećeg Zakona o mjenici („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 32/01), u smislu na koji će bti ukazano u ovoj presudi.

 

 Naime, u spisu prvostepenog suda zatiče se predmetna mjenica (njena kopija) serijskog broja RS 420271290 za koju, kako je rečeno, među strankama nije sporno da su je potpisali tuženi „........“ d.o.o. Gradiška i ........................ . Na toj mjenici (na desnoj strani pri dnu) kao trasant je označen prvotuženi „........“ d.o.o. Gradiška, ispod koje firme na istom mjestu stoji oznaka direktora ........................ i njegov potpis u tom svojstvu na licu mjenice. Međutim, na licu mjenice, na njenoj lijevoj strani pri dnu, takođe je označeno lično ime ......................., koji je i na tom mjestu potpisao mjenicu. Najzad, na licu mjenice (na njenoj lijevoj strani) nalazi se i akcept kojim je prvotuženi „........“ d.o.o. Gradiška akceptirao predmetnu mjenicu potpisom svog direktora ......................... .

 

 Ove činjenice prvostepeni sud nije uzeo u obzir, u čemu se ogleda nepravilno utvrđeno činjenično stanje, usljed kojeg je prvostepeni sud nepravilno primijenio, bolje reći nije uopšte primijenio član 32. stav 3. Zakona o mjenici. Tom zakonskom odredbom je propisano da je za aval dovoljan potpis na licu mjenice, osim ako to nije potpis trasanta ili trasata. Imajući u vidu da je ......................... na licu predmetne mjenice istu potpisao u tri navrata, od čega jedanput kao direktor trasanta-prvotuženog (na desnoj strani lica mjenice), drugi put na lijevoj strani mjenice pri dnu (gdje se potpisao samo ličnim imenom kao ...................), te treći put i kod akcepta prvotuženog, jasno je da je ..................... ovu mjenicu na njenom licu potpisao ne samo kao direktor trasanta i akceptanta– prvotuženog, već i kao njen avalista, a sve u smislu već pomenutog člana 32. stav 3. Zakona o mjenici. Članom 33. stav 1. tog zakona je propisano da avalista odgovara onako kako odgovara onaj za koga on jemči. U konkretnom slučaju to znači da je drugotuženi ...................... svojim potpisom na lijevoj strani (pri dnu) predmetne mjenice preuzeo obavezu kao avalista za svog honorata (trasanta i akceptanta), a honorat (trasant i akceptant) u konkretnom slučaju je prvotuženi „........“ d.o.o. Gradiška. Time drugotuženi ....................... ima pravni položaj svog honorata, jer se na prethodno utvrđeni način obavezao da će novčanu obavezu iz predmetne mjenice ispuniti kao i prvotuženi „........“ d.o.o. Gradiška.

 

 Usljed toga je, dakle, ovaj drugostepeni sud u sjednici vijeća drugačijom ocjenom isprave (predmetne mjenice) koja je već izvedena pred prvostepenim sudom utvrdio drugačije činjenično stanje nego što je ono u prvostepenoj presudi, u dijelu koji se odnosi na drugotuženog ........................, slijedom čega je valjalo uvažiti žalbu tužioca te preinačiti prvostepenu presudu tako što su i prvotuženi i drugotuženi obavezani da tužiocu solidarno isplate glavni dug i troškove parničnog postupka, na način pobliže određen izrekom ove drugostepene presude. Pri tome se ovaj sud kretao u granicama tužbenog zahtjeva koji je punomoćnik tužioca konačno precizirao prema tuženima na glavnoj raspravi u prvostepenom sudu 18.09.2014. godine (str. 1. i 2. zapisnika sa te glavne rasprave). 

 

(Presuda Okružnog suda u Banjaluci, broj 72 0 P 006558 15 Gž od 19.05.2015. godine)

Pripremio: sudija dr Milan Blagojević