POVREDE ODREDABA PARNIČNOG POSTUPKA

- čl. 106. i čl. 144. st. 2. Zakona o parničnom postupku

- čl. 191. Zakona o parničnom postupku  („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj: 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07)

 

 

Zakonsko ovlaštenje suda da ispituje svjedoke, ne daje za pravo sudu da svjedoke ispituje o nečemu o čemu je očigledno da se svjedoci ne mogu sudu izjasniti, a pogotovo ne daje za pravo da isključivo na tom dijelu iskaza saslušanih svjedoka, bez ocjene značaja ostalog dijela iskaza saslušanih svjedoka, zasniva odluku.

 

 

Iz obrazloženja:

 

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je vlasnik sa 1/1 dijela objekta i zemljišta pod objektom na parceli k.č. 1385, upisanoj u Pl-1240 K.O. K.

 Ovakav zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da je njen brat B. M. kupio zemljište i vlastitim sredstvima sagradio kuću na tom zemljištu, a koju je nakon toga poklonio tužiteljici i njenom vanbračnom suprugu, sada pok. L. Ž..

 Tužena je, tokom prvostpenog postupka, sporila navedeni zahtjev ističući da je predmetna kuća (nije osporeno da je ista ležeća na parceli k.č. 1385,upisanoj u Pl-1240 K.O. K.) sagrađena od materijala stare kuće u vlasništvu Lukić Save, a koja je majka tužene i majka sada pok. L. Ž.

 U prilog svojih tvrdnji parnične stranke su sudu predložile saslušanje svjedoka, a nisu predložile čitanje materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu prvostepenog suda, koji dokazi su provedeni na glavnoj raspravi (na koju povredu žalba tužiteljice ne ukazuje).

 Prema iskazu navedenih svjedoka, a posebno iz iskaza svjedoka L. M. (rođena sestra tužene) proizilazi da je majka tužene L. S. sa 8 djece živjela u D. u staroj kući do 1970. godine, kada je kupila zemlju u K. u B., gdje je napravila novu kuću iskoristivši materijal od stare kuće koja je srušena, osim jedne sobe u kojoj su ostali živjeti tužiteljica i njen vanbračni suprug sada pok. L. Ž.

 Takođe, proizilazi, da je u 1971. godini i L. Ž. napravio kuću u K. u B., u blizini kuće svoje majke (sporno je čijim novčanim srestvima je napravljena ova druga kuća).

 Iz iskaza saslušanih svjedoka jasno je da se isti sudu izjašnjavaju o ovoj drugoj kući u kojoj je živio L. Ž. i tužiteljica, a ne o kući majke pok. L. Ž., a za koju predmetnu kuću nije sporno da se nalazi na parceli k.č. 1385, upisanoj u Pl-1240 K.O. K.

 Prilikom saslušanja svjedoka i prvostepeni sud je ispitivao svjedoke, a koje ovlaštenje prvostepenom sudu svakako pripada na temelju odredbe čl. 106. i odredbe čl. 144. st. 2. Zakona o parničnom postupku, a navedeno kako bi se iskaz svjedoka upotpunio ili kako bi se otklonila određena nejasnoća i proturječnost iz iskaza, te u svrhu utvrđenja činjenica koje su bitne za presuđenje. Međutim, navedeno zakonsko ovlaštenje ne daje za pravo prvostepenom sudu da svjedoke ispituje o nečemu o čemu je očigledno da se svjedoci sudu ne mogu ni izjasniti, a pogotovo ne daje za pravo da na isključivo tom dijelu iskaza saslušanih svjedoka, bez ocjene značaja ostalog dijela iskaza saslušanih svjedoka, zasniva odluku.

 U konkretnom slučaju, iako je očigledno da se saslušani svjedoci prvostepenom sudu izjašnjavaju o pomenutoj drugoj kući u kojoj su živjeli tužiteljica i njen sada pok. vanbračni suprug L. Ž., i to o načinu gradnje ove kuće, o tome ko je plaćao majstore kod izgradnje navedene kuće ( koje činjenice jesu odlučne kod ocjene osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva) prvostepeni sud uopšte ne cijeni u ovom dijelu iskaze saslušanih svjedoka, niti se izjašnjava koje su činjenice na taj način utvrđene i njihovom značaju, već pobijanu odluku bazira samo na tome da se saslušani svjedoci nisu mogli izjasniti o broju parcele na kojoj se nalazi sporna kuća (na kojem pitanju je čitavo vrijeme insistirao prvostepeni sud), a koja činjenica u konkretnom slučaju uopšte nije od relevantnog značaja jer između stranaka nije ni bilo spora na kojoj parceli je predmetna kuća, pa samo iz navedenog izvlači neutemeljen zaključak (jer nije dat ocjenom cjelokupno izvedenih dokaza) da tužiteljica nije dokazala navode tužbe, pri čemu uopšte ne cijeni druge dijelove iskaza saslušanih svjedoka date na upit parničnih stranaka.

 Zbog navedenog, žalbenim navodima se osnovano ukazuje da je navedeno postupanje prvostepenog suda nezakonito, jer se ne može od svjedoka (koji nisu vještaci) očekivati da se sudu izjašnjavaju o broju parcela, te je time očigledno da je pobijana presuda zasnovana na povredi odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 106., čl. 144. st.2., kao i odredbe čl. 191. Zakona o parničnom postupku u vezi sa odredbom čl. 209. istog zakona, jer ne sadrži obrazloženje relevantnog dijela provedenih dokaza.

 

(Rješenje Okružnog suda u Banjaluci broj: 011-0-Gž-06-000 595 od 12.06.2007. godine)