IZDRŽAVANJE DJECE

-čl. 72. Porodičnog zakona („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 54/02)

-čl. 7. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj: 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07)



SUD IMA OBAVEZU DA PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI UTVRDI SVE ČINJENICE OD KOJIH ZAVISI PRAVILNA I ZAKONITA ODLUKA O IZDRŽAVANJU MLLJ. DJECE.

 

  Iz obrazloženja:

 

  

Nakon provedenog postupka prvostepeni sud je udovoljio zajedničkom prijedlogu za razvod braka, dok je u pogledu povjeravanja i izdržavanja zajedničke djece stranaka prvostepeni sud odlučio da se maloljetna B. A. i maloljetna B. D. povjere na čuvanje, zaštitu i vaspitanje predlagateljici kao majci, a predlagač je obavezan da doprinosi izdržavanju maloljetnog djeteta u visini od 15% za svako dijete od invalidnine koju ostvaruje.

Predlagateljica u žalbi ne osporava presudu u dijelu kojim je razveden brak, niti u dijelu odluke o povjeravanju maloljetne djece, ali spori odluku o izdržavanju maloljetne djece tako što smatra da kod donošenja ove odluke prvostepeni sud nije cijenio da su potrebe djece, s obzirom na njihov uzrast, različite, da nisu utvrđena sva primanja predlagača niti njegove mogućnosti da stiče povećane prihode, te da je nepravilno navedena obaveza utvrđena od presuđenja, a ne od dana podnošenja zajedničkog prijedloga za razvod braka.

Prema razlozima pobijane presude u ovom dijelu sud je imao u vidu potrebe maloljetne djece, te mogućnosti predlagača, pa kod utvrđenja da predlagač ostvaruje primanja u vidu invalidnine u iznosu od 340 KM mjesečno, zaključuje da je dosuđeni mjesečni procenat od po 15% od invalidnine za svako dijete adekvatan, te sa pozivom na odredbe člana 232. stav 2, 259. i 261. Porodičnog zakona („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 54/02 – u daljem tekstu PZ) predlagača obavezuje da doprinosi izdržavanju maloljetne djece na način iz izreke prvostepene presude.

Prema odredbi čl. 72. PZ sud po službenoj dužnosti odlučuje o zaštiti, vaspitanju i izdržavanju maloljetnog djeteta, pa proizilazi da sud po službenoj dužnosti ima obavezu da utvrdi sve elemente od kojih zavisi odluka o povjeravanju i izdržavanju maloljetne djece, pa time u pogledu odluke o povjeravanju i izdržavanju maloljetne djece sud nije vezan odredbom člana 7. Zakona o parničnom postupku. Navedeno, saglasno odredbi člana 1. istog zakona prema kojoj se Zakonom o parničnom postupku određuju pravila postupanja na osnovu kojih sudovi odlučuju u građanskim sporovima, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno, pa proizilazi da je u konkretnom slučaju sud upućen na odredbe Porodičnog zakona. Prema navedenom, prvostepeni sud je po službenoj dužnosti imao obavezu da utvrdi sve činjenice od kojih zavisi pravilna odluka o izdržavanju maloljetne djece, a koje obaveze sud nije oslobođen bez obzira što se u konkretnom slučaju radi o zajedničkom prijedlogu za razvod braka, jer sud prije svega vodi računa o potrebama maloljetnog djeteta.

Prema činjenicama utvrđenim u prvostepenom postupku predlagateljica je nezaposlena, dok je predlagač zaposlen na određeno vrijeme i ima stalna mjesečna primanja u vidu invalidnine u iznosu od 360 KM, a isti nemaju druge zakonske obaveze izdržavanja. Međutim, prvostepeni sud, bez obzira na obavezu da po službenoj dužnosti utvrdi sve činjenice od kojih zavisi pravilna i zakonita odluka o izdržavanju maloljetne djece, ne utvrđuje koliko iznose primanja predlagača po osnovu radnog odnosa i da li je u pitanju stvarno rad na određeno vrijeme, niti stvarne mogućnosti sticanja povećane zarade. Pored toga nisu utvrđeni stambeni uslovi stranaka, da li isti imaju imovinu i koju i da li mogu ostvarivati prihode iz te imovine.

Proizilazi, dakle, da žalba predlagateljice osnovano ukazuje da je prvostepeni sud propustio da utvrdi sve relevantne činjenice od kojih zavisi odluka o izdržavanju maloljetne djece. Takođe, prvostepeni sud u razlozima pobijane presude ne obrazlaže zaključak da su potrebe maloljetne djece jednake (radi se o kćerkama uzrasta 11 i 16 godina), a niti obrazlaže iz kojeg razloga je obavezu predlagača utvrdio od presuđenja, a ne od dana podnošenja zajedničkog prijedloga.

Prema navedenom, pobijana presuda u osporenom dijelu je zasnovana na povredi odredaba parničnog postupka iz odredbe člana 209. Zakona o parničnom postupku u vezi sa odredbom člana 1. istog zakona, te u vezi sa odredbom člana 72. Porodičnog zakona.

 

 

(Gž-2117/07 od 30.01.2008.)