IZVRŠNI POSTUPAK

-član 39 Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj: 59/03, 85/03, 64/05 i 118/07)

-član 313 Zakona o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 29/78, 39/85, 45/86, 57/89 i „Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 17/93 i 3/96)

 

 

 

 RJEŠENJE O IZVRŠENJU MORA BITI ISTOVJETNO SA DUŽNIKOVOM OBAVEZOM SADRŽANOM U IZVRŠNOJ ISPRAVI, A U SLUČAJU KADA JE IZVRŠENIK IZVRŠIO PLAĆANJE ODREĐENOG NOVČANOG IZNOSA, IZVRŠENJE BI BILO DOZVOLJENO SAMO DO VISINE EVENTUALNO PREOSTALE OBAVEZE, KOJA SE IMA UTVRDITI U SKLADU SA PRAVILIMA O URAČUNAVANJU ISPUNJENJA IZ ODREDBE ČL. 313. ZOO.

 

 

 Iz obrazloženja:

 

 

Prema stanju predmeta tražioci izvršenja su prvostepenom sudu podnijeli prijedlog za dozvolu izvršenja, radi naplate novčanog potraživanja, a na temelju izvršne isprave presude Osnovnog suda u Prijedoru P-467/02 od 24.12.2003. godine, koja je preinačena presudom Okružnog suda u Banjaluci broj Gž-1074/04 od 13.12.2006. godine. Prema činjeničnim navodima iz prijedloga, izvršenik je dobrovoljno djelimično ispunio obavezu nametnutu navedenom izvršnom ispravom, tako što je u korist tražilaca izvršenja uplatio ukupan iznos od 130.223,37 KM, koji se sastoji iz glavnog duga sa pripadajućom kamatom i troškovima postupka, ali je, kad se uračunavanje ispunjenja izvrši shodno odredbi čl. 313. Zakona o obligacionim odnosima, ostao dužan dio glavnice u iznosu od 3.860,82 KM, a koje navode dokazuju nalazom vještaka finansijske struke R. B. od 29.01.2007. godine. Saglasno ovim navodima, predložili su da se donese rješenje o dozvoli izvršenja radi naplate razlike glavnog duga u iznosu od 3.860,82 KM sa zakonskom zateznom kamatom, računajući od 24.01.2007. godine (kao dana kada je izvršenik trebao da ispuni svoju obavezu u cijelosti) pa do isplate, te naplate troškova izvršnog postupka.

Rješenjem o izvršenju broj 071-0-I-07-003462 od 28.06.2007. godine dozvoljeno je predloženo izvršenja, a protiv kojeg rješenja je izvršenik izjavio prigovor. Prema navodima prigovora tražioci izvršenja i izvršenik su dana 24.01.2007. godine postigli dogovor o načinu isplate nametnute obaveze po izvršnim ispravama u ratama, saglasno kojem dogovoru je po vještaku finansijske struke S. Đ. izvršen obračun zatezne kamate na iznose glavnog duga i na troškove postupka, te utvrđeno da ukupna obaveza izvršenika na označeni dan iznosi 130.223,37 KM, a koji iznos u ratama (tri mjesečne rate) je i plaćen u korist tražilaca izvršenja. Slijedom navedenog, izvršenik smatra da je u cijelosti izmirio obavezu nametnutu izvršnom ispravom, te je predložio da se ukinu sve sprovedene radnje.

Pobijanim rješenjem prvostepeni sud, primjenom odredbe čl. 49. Zakona o izvršnom postupku, odbija prigovor izvršenika na rješenje o izvršenju, te rješenje o izvršenju u cijelosti održava na snazi, s tim što utvrđuje da obaveza izvršenika sa danom donošenja pobijanog rješenja iznosi 6.626,52 KM. Prema datim razlozima, prvostepeni sud na temelju nalaza vještaka finansijske struke T. T. od 15.12.2007. godine (koji je nalaz i mišljenje uradio po rješenju suda) je utvrdio da neizmirena obaveza izvršenika po izvršnoj ispravi, na ime neisplaćene zatezne kamate iznosi 3.860,82 KM, kako je to prijedlogom za izvršenje i traženo, te da ukupna obaveza izvršenika na dan izrade navedenog nalaza (daljnje kamate kako na navedeni iznos, tako i na troškove postupka, sa troškovima izvršenja) iznosi 6.626,52 KM. Kako izvršenik, koji je prigovarao sačinjenom nalazu i predlagao obavljanje novog vještačenja po Institutu van sjedišta suda, nije predujmio potrebne troškove novog vještačenja, to prvostepeni sud u cijelosti prihvata nalaz vještaka T. T. i saglasno istom utvrđuje da ukupna obaveza izvršenika na dan donošenja pobijanog rješenja iznosi 6.626,52 KM. Na temelju ovog rješenja sa računa izvršenika u korist tražilaca izvršenja je skinut označeni iznos.

Žalbenim navodima izvršenik spori pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, tako što ponavlja navode prigovora da je u cijelosti izmirio obavezu iz izvršne isprave i da time rješenje o izvršenju nije saglasno izvršnoj ispravi. Smatra da se odlukom po prigovoru na rješenje o izvršenju ne može povećati obaveza nametnuta rješenjem o izvršenju, te da prema razlozima pobijanog rješenja nije uopšte jasno šta „sud utvrđuje i dosuđuje tražiocu izvršenja“. Nadalje, smatra da se u izvršnom postupku ne može raspravljati o spornim činjenicama, te da kod izvršenja sa računa izvršenika banka vrši obračun zatezne kamate i da za navedeno nije ni potrebno angažovanje vještaka.

U konkretnom slučaju, prema stanju prvostepenog spisa, nakon pravosnažnosti presude, koja je izvršna isprava u ovom postupku, stranke su postigle sporazum na dan 24.01.2007. godine, po kome neće izjavljivati reviziju protiv pravosnažne presude, te o tome da se zatezna kamata na dosuđene iznose naknade materijalne i nematerijalne štete obračuna sa danom 24.01.2007. i da tako ukupno utvrđen iznos obaveze izvršenik uplati u 3 mjesečne rate u korist tražilaca izvršenja, odnosno do 24.04.2007. godine. Nije sporno da je postupajući po navedenom sporazumu izvršenik u korist tražilaca izvršenja uplatio ukupan iznos od 130.223,37 KM. Između stranaka je ostalo sporno da li je uplatom označenog iznosa izvršenik u cijelosti izmirio obavezu po navedenom sporazumu o isplati potraživanja zaključenog poslije nastanka izvršne isprave, te navodi izvršenika da je na dogovoreni način u cijelosti izmirio obavezu imaju karakter opozicionog prigovora kojim se napada izvršni zahtjev (potraživanje), pa time i sprovođenje određenog izvršenja. Kako su obe strane osnovanost svojih navoda dokazivale nalazima vještaka finansijske struke (vještak S. Đ. je uradio nalaz po zahtjevu izvršenika, a vještak B. R. po zahtjevu tražilaca izvršenja), to je prvostepeni sud radi utvrđenja odlučne činjenice da li je izvršenik u cijelosti izmirio svoju obavezu pravilno odredio provođenje finansijskog vještačenja. Time ne stoje žalbeni navodi da je u predmetnom izvršnom postupku u smislu odredbe čl. 39. st. 2. Zakona o izvršnom postupku obračun kamata imala izvršiti banka, jer se u ovom postupku ne radi o sprovođenju izvršenja kojim je određena i obaveza naplate kamate, već je potrebno utvrditi da li je izvršenik u cijelosti izmirio svoju obavezu po izvršnoj ispravi i sporazumu od 24.01.2007. godine, a od utvrđenja koje činjenice zavisi odluka o osnovanosti podnesenog prijedloga za izvršenje, te koja činjenica (suprotno stavu žalbe) se ima utvrđivati u predmetnom izvršnom postupku kod toga da je nesporno kako glasi obaveza i dobrovoljno plaćen iznos.

Prema odredbi čl. 148. Zakona o parničnom postupku, u vezi sa odredbom čl. 21. st. 1. Zakona o izvršnom postupku, stranke sudu predlažu predmet i obim vještačenja, kao i lice koje će vještačenje izvršiti, ali u konačnom, saglasno odredbi čl. 150 ZPP, sud određuje predmet i obim vještačenja. Kod navedenog, sud mora voditi računa o tome da odredi predmet i obim vještačenja tako da sačinjeni nalaz bude podoban, odnosno da bude osnov za pravilnu primjenu prava.

Prema odredbi čl. 39. ZIP, rješenje o izvršenju mora biti istovjetno sa dužnikovom obavezom sadržanom u izvršnoj ispravi, a u konkretnom slučaju (u kojem je izvršenik izvršio plaćanje određenog novčanog iznosa) izvršenje bi bilo dozvoljeno samo do visine eventualno preostale obaveze.

Međutim, u predmetnom izvršnom postupku, prvostepeni sud zadatak vještaku T. T. ne daje na opisani način.

Naime, u pogledu uračunavanja ispunjenja, odredba čl. 313. Zakona o obligacionim odnosima propisuje da se, ukoliko dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, uračunavanje vrši tako što se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i najzad glavnica, a od koje odredbe je morao poći prvostepeni sud, pogotovo kad se ima u vidu da je izvršenik plaćanje vršio prije pokretanja izvršnog postupka, te od vještaka prije svega zatražiti izjašnjenje da li je saglasno navedenoj zakonskoj odredbi izvršenik u cijelosti izmirio svoju obavezu prema izvršnoj ispravi i postignutom sporazumu, te ukoliko nije, šta je tačno u smislu navedene zakonske odredbe ostalo za plaćanje.

Kako je prvostepeni sud propustio da navedeno učini, to vještak T. T. u datom nalazu se izjašnjava da je iz osnova obračunate zatezne kamate ostao dug od 3.860,82 KM (što je suprotno odredbi čl. 313 ZOO), te na isti iznos (koji se po njemu tiče obračunate zatezne kamate) ponovo obračunava kamatu, što je suprotno odredbi čl. 279. st. 2. ZOO, a na šta žalba izvršenika osnovano ukazuje.

Iz izloženog, pobijano rješenje (koje je u svemu utemeljeno u nalazu vještaka finansijske struke T. T.) je doneseno uz povredu odredbi čl. 148. i 150. Zakona o parničnom postupku, u vezi sa odredbom čl. 209. istog zakona, a što je svakako uticalo na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja kod toga da se isto ne može ispitati sa aspekta pravilne primjene materijalnog prava. Time je žalbu izvršenika valjalo uvažiti, pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovni postupak, a navedeno primjenom odredbe čl. 235. t. 3. ZPP u vezi sa odredbom čl. 21. st. 1. Zakona o izvršnom postupku.

 

 

(Gž-103/09 od 25.06.2009.)