NUŽNA ODBRANA

 

lan 11. Krivičnog zakona Republike Srpske)

 

 

Lice koje je izloženo protivpravnom napadu nije dužno da bježeći ili dozivajući  upomoć izbjegava napad, već ima legitimno pravo da od sebe odbije istovremeni ili neposredno predstojeći protivpravni napad, pa se po osnovu izostanka takvih radnji ne može isključiti njegovo postupanje u nužnoj odbrani.

 

 

 

Iz obrazloženja

 

               Prvostepenom presudom optuženi PŽ je oglašen krivim zbog krivičnog djela teška tjelesna povreda iz člana 135. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 22/00) i osuđen na kaznu zatvora od tri mjeseca, te obavezan da plati troškova krivičnog postupka iznos od 170 KM i na ime paušala iznos od 50 KM, dok je oštećeni upućen da imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parničnom postupku... 

              U žalbenom postupku ovaj sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se žalbom branioca optuženog osporava pravilnost činjenične osnove prvostepene presude... Kada u razlozima zbog kojih nije prihvatio navode odbrane optuženog da je postupao u nužnoj odbrani, prvostepeni sud iznosi mišljenje da je optuženi mogao da prevaziđe nastalu situaciju tako da "pobjegne ili da doziva upomoć", time dovodi u sumnju vlastito poimanje instituta nužne odbrane kao osnova isključenja postojanja krivičnog djela. Naime, prvostepeni sud je izgubio iz vida da je nužna ona odbrana koja je neophodno potrebna da se od svog dobra ili od dobra drugog odbije istovremeni ili neposredno predstojeći protivpravni napad, te da pri tom lice koje je izloženo takvom napadu, nije dužno da bježi, ili pak doziva upomoć, već da ima legitimno pravo da od sebe odbije protivpravni napad (dok on traje ili pak neposredno predstoji), pa se po osnovu izostanka takvih radnji oštećenog i ne može isključiti njegovo postupanje u nužnoj odbrani... Prvostepeni sud nije na nesumnjiv način isključio postojanje fizičkog napada oštećenog na optuženog (iako se na te okolnosti izjasnilo više svjedoka, pa i sam optuženi na različite načine, što nije bilo predmetom posebne ocjene prvostepenog suda), niti je njegovo eventualno započinjanje (bacanjem flaše ili na neki drugi način), doveo u prostorno vremensku vezu sa radnjama koje je poduzeo optuženi, pa su stoga u ozbiljnu sumnju dovedeni ključni zaključci prvostepenog suda u pogledu analize i ocjene većine relevantnih navoda odbrane optuženog, među kojim i zaključak da optuženi nije postupao u nužnoj odbrani, našto je žalbom branioca takođe osnovano ukazano.

 

 (Rješenje Okružnog suda u Banjoj Luci broj: 011-0-Kž-08-000 053 od 22.04.2008. godine)