IMUNITET SE DAJE ODLUKOM TUŽIOCA

Član 148. stav 3. Zakona o krivičnom postupku

 

          Dobijanje imuniteta od strane tužioca nekog lica, koje je kasnije bilo svjedok u tom krivičnom postupku, ne znači da je to lice dobilo status informatora, pa prema tome u tom slučaju ne radi se o posebnim istražnim radnjama.

 

Iz obrazloženja:

 

              Odbrana je prigovarala na iskaz svjedoka R.S., koji je tužilac predao kao dokaz sa naredbom o ne sprovodjenju istrage protiv njega tj. davanju imuniteta istom, jer je odbrana smatrala da je isti svjedok postupao kao informator, što je posebna istražna radnja i kako za istu nije bilo naredbe sudije za prethodni postupak, da je iskaz R.S. pravno nevaljan dokaz.

Iskaz svjedoka R.S. sud je prihvatio kao pravno valjan. Ne može se prihvatiti tvrdnja odbrane da je ovaj svjedok bio prikriveni istražitelj i informator, jer  je dobio imunitet od tužioca, a nakon toga svjedočio, te da su ove radnje dokazivanja izvršenja krivičnog djela, posebne istražne radnje. Naime, radi se o svjedoku koji je prenio ovlaštenom policajcu što je doživio i tražio da ga zaštiti od daljnjeg uzimanja poklona od strane policajaca i da utvrdi koji su to policajci. Tužilac je svjedoku R.S. svojom odlukom dao imunitet, na šta je ovlašten na osnovu člana 148. stav 3. Zakona o krivičnom postupku, a donio je i naredbu o nesprovođenju istrage protiv svjedoka, odnosno da se neće krivično goniti, osim ako da lažan iskaz.

 

(Presuda Okružnog suda u Banjaluci broj: 71 0 K 012689 09 Kžk od 13.04.2009.g.)