PREDUZIMANJE GONJENJA PO PRIJEDLOGU OŠTEĆENOG

Član 205. stav 2. Zakona o krivičnom postupku

 

 

Izjava oštećenog data na glavnom pretresu, da više ne traži krivično gonjenje optuženog, koje je započelo na njegov prijedlog, shodno članu 205. stav 2. Zakona o krivičnom postupku, ne može se smatrati razlogom za donošenje odbijajuće presude ni po kom osnovu, jer nakon odluke tužioca da gonjenje i preduzme po prijedogu oštećenog, oštećeni više ne može uticati na dalji tok krivičnog postupka.

 

 

Iz obrazloženja

 

Članom 249. stav 3. Krivičnog zakona Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 49/03 - u daljem tekstu: KZ RS), propisano je da se za krivično djelo oštećenja tuđe stvari iz stava 1. istog člana gonjenje preduzima po prijedlogu. Za krivična djela za koja se goni po prijedlogu oštećenog, tužilac ne može da pokrene krivični postupak bez tog prijedloga, što predstavlja izuzetak od principa legaliteta krivičnog gonjenja.

 

U konkretnom slučaju, oštećeni B.B. je u zakonom propisanom roku, predložio da se optuženi krivično goni zbog štete koja mu je prouzrokovana na njegovom vozilu, pa je na taj način bila ispunjena pretpostavka za pokretanje krivičnog postupka od strane tužioca protiv optuženog, zbog krivičnog djela oštećenja tuđe stvari iz člana 249. stav 1. KZ RS i za podizanje optužnice, koja je i potvrđena od strane sudije za prethodno saslušanje. Nije sporno da je oštećeni nakon toga, na glavnom pretresu, izjavio da od optuženog ne traži naknadu štete za oštećenje vozila, jer da je ista naplaćena, te da ne traži ni njegovo krivično gonjenje. Međutim, prvostepeni sud je pogrešno zaključio da su se time stekli uslovi za donošenje odbijajuće presude, na osnovu odredbe člana 289. tačka đ) Zakona o krivičnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 50/03 - u daljem tekstu: ZKP), kojom je propisano da će sud donijeti presudu kojom se optužba odbija, ako je optuženi aktom amnestije ili pomilovanja oslobođen od gonjenja, ili se krivično gonjenje ne može preduzeti zbog zastarjelosti, ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje, jer u konkretnom slučaju takvi razlozi ne postoje, kako se pravilno zaključuje i žalbom tužilaštva. Naime, kad tužilac primi prijedlog za krivično gonjenje, on dalje postupa kao i u slučajevima kad se radi o krivičnim djelima za koja se krivični postupak pokreće i sprovodi po zahtjevu tužioca, u skladu sa principom akuzatornosti, propisanim članom 16. ZKP-a. Ovo je način da se postigne ravnoteža između interesa oštećenog i tužilaštva, koje bi u protivnom bilo sredstvo za ostvarenje interesa oštećenih i za razne zloupotrebe od strane oštećenih (vidi Komentar Zakona o krivičnom postupku, strana 1528).

Naravno, u konkretnom slučaju izjašnjenje oštećenog da ne traži krivično gonjenje optuženog sud može cijeniti samo u sklopu olakšavajućih okolnosti na strani optuženog, ali ne kao osnov za donošenje odbijajuće presude. Iz navedenog razloga, ovaj sud je uvažavanjem žalbe tužilaštva prvostepenu presudu ukinuo u dijelu u kojem je odbijena optužba protiv optuženog zbog krivičnog djela iz člana 249. stav 1. KZ RS, pa je odredio održavanje pretresa pred ovim sudom, na osnovu člana 321. ZKP-a, a koji će se održati shodno pravilima iz člana 323. istog zakona.

 

(Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci, broj: 011-0-Kž-08-000 088 od 24.6.2008. godine)