REFORMATIO IN PEIUS

član 313. ZKP-a

 

Drugostepeni sud nije ovlašćen preinačiti rješenje o produženju pritvora nakon potvrđivanja optužnice na štetu optuženog, kad je na to rješenje žalbu izjavio samo branilac optuženog, bez obzira na povredu Zakona u korist optuženog, te što nije vezan odredbom člana 312. ZKP-a.

 

Iz obrazloženja

 

Rješenjem Osnovnog suda u B.L. optuženom M.Š. produžen je pritvor nakon potvrđivanja optužnice Okružnog tužilaštva u Banjaluci, koji po tom rješenju može trajati najduže jednu godinu uz obaveznu dvomjesečnu kontrolu . Pritvor je produžen po pritvorskim osnovima propisanim u članu 189. stav 1. tačka a) i v) ZKP-a.

 

Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio branilac optuženog „iz svih žalbenih osnova“, sa prijedlogom da se  pobijano rješenje ukine i vrati prvostepenom sudu na ponovnu odluku, ili, preinači, tako što će se pritvor ukinuti i optuženi odmah pustiti na slobodu.

 

Okružni sud u Banjaluci je svojim rješenjem odbio žalbu branioca optuženog protiv prvostepenog rješenja kao neosnovanu, jer nije našao povrede na koje je žalba ukazala, a činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. Međutim, ovaj sud je našao da je prvostepeno rješenje zasnovano na povredi Zakona u korist optuženog, pošto je prvostepeni sud pogrešno primijenio odredbu člana 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 29/07). Naime, optuženom je stavljeno na teret  krivično djelo razbojništva iz člana 234. stav 1. i produženo krivično djelo teške krađe iz člana 232. stav 1. KZ RS, a navedeni član Zakona o izmjenama i dopunama ZKP-a, se odnosi na izmjenu i dopunu člana 194. ZKP-a (pritvor nakon potvrđivanja optužnice), pa kako se za krivična djela sa kojim se tereti optuženi  može izreći  kazna zatvora veća od pet godina, to je navedenim Zakonom o izmjenama i dopunama ZKP-a, propisano da pritvor može trajati nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude najduže jednu godinu i šest mjeseci, kada je u pitanju krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora do deset godina (član 2. stav 1. tačka b).

 

Prema tome, pravilnom primjenom navedenih propisa prvostepeni sud je u rješenju o produženju pritvora nakon potvrđivanja optužnice morao odrediti da isti može trajati najduže jednu godinu i šest mjeseci (umjesto jedne godine), uz obaveznu dvomjesečnu kontrolu. Međutim, bez obzira što drugostepeni sud nije u konkretnom slučaju vezan odredbom člana 312. ZKP-a (ispitivanje odluke samo u okviru žalbenih navoda i razloga), jer se radi o žalbi na rješenje, pa se ono može ispitivati i po službenoj dužnosti, ovaj sud nije preinačio prvostepeno rješenje, jer bi ono bilo na štetu optuženog. Ovo iz razloga što se u smislu člana  329. ZKP-a, u  postupaku po žalbi na rješenje shodno primjenjuje odredba člana 313. istog zakona, a ona ne dozvoljava preinačenje presude na štetu optuženog, ako je izjavljena žalba samo u njegovu korist, što je u konkretnom predmetu bio slučaj.

 

(Rješenje Okružnog suda Banjaluka broj: 71 0 K 02140408 Kž od 25.9.2008. godine)