KRIVIČNO DJELO RATNI ZLOČIN PROTIV CIVILNOG STANOVNIŠTVA

                                (Član  142. stav 1. Krivičnog zakona SFRJ)

 

 

         Za postojanje obilježja  krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana  142. stav 1. Krivičnog zakona SFRJ  potrebno je da je ispunjeno kumulativno više uslova, a to je da je postojao oružani sukob, da se radi o žrtvama civilnog stanovništva, da je izvršilac pripadnik vojne formacije kao organizovane i da postoji uzročna veza između oružanog sukoba, civila, vojnog lica i posljedice, koje se u konkretnom slučaju ogledaju u nečovječnom postupanju i primjenjivanjem mjera zastrašivanja.

 

Iz obrazloženja:

 

          Po ocjeni pretresnog vijeća, na čitavom području BiH u kritičnom periodu postojao je oružani sukob između oružanih snaga Vojske Republike Srpske, sa jedne strane i Armije BiH i Hrvatskog vijeća odbrane sa druge strane, odnosno između oružanih snaga bosansko-hercegovačkih srba s jedne strane i oružanih snaga bosansko-hercegovačkih muslimana-bošnjaka i hrvata, sa druge strane. Na kritičnom mjestu događaja i u kritičnom periodu, dakle, na području opštine K.V., mjesta G.Š., šire područje N.S., selo R., takođe je bilo oružanih sukoba, što je ovaj sud nesporno utvrdio na osnovu svih saslušanih svjedoka, kako optužbe, tako i odbrane, a posebno na osnovu iskaza svjedoka S.M. i M. M (čiji iskazi neće biti posebno interpretirani, obzirom da isti nisu očevidci predmetnog događaja, a i nemaju posebna saznanja o tome, ali su detaljno opisali da je u tom periodu na tom području već bio oružani sukob i da je bila formirana teritorijalna odbrana za opštinu K.V., u čijem sastavu su bili i Hrvati i Bošnjaci), a i odbrana nije osporavala ovu činjenicu. Osim toga, na cijeloj teritoriji BiH trajao je oružani sukob od 06.03.1992.g. (od proglašenja nezavisnosti), pa sve do potpisivanja Mirovnog sporazuma u Dejtonu 1995.g. Nadalje, Odlukom predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine od 20.06.1992.g. proglašeno je ratno stanje na teritoriji BiH. Prema sudskoj praksi, kako domaćoj, tako i međunarodnoj, oružani sukob postoji, ne samo u međudržavnom sukobu, već to može biti i u okviru jedne države između raznih grupa, a što je upravo slučaj u ovom predmetu. Iz ovih razloga, inkriminisane radnje optuženog, cijene se sa aspekta dešavanja u vrijeme oružanog sukoba, kada su civilna lica imala međunarodnu humanitarnu zaštitu, pa su sa tog aspekta postupci optuženog i cjenjeni kao povreda humanitarnog prava. Takođe, Bosna i Hercegovina, na osnovu pravnog sljedbeništva SFRJ, ratifikovala je pomenutu Ženevsku konvenciju i prateći Protokol, što predstavlja nespornu činjenicu, pa je i obaveza svih, bila poštovanje Ženevske konvencije i prateći Protokol u vrijeme oružanog sukoba, na ovom području.

           Na osnovu provedenih dokaza, sud je nesporno utvrdio da je optuženi J.T. u kritičnom periodu bio pripadnik hrvatsko-muslimanskih snaga, uključenih početkom oružanog sukoba u sastavu Teritorijalne odbrane K.V. Ova činjenica je utvrđena na osnovu iskaza većine saslušanih svjedoka optužbe i to M.M. i M.I., te svjedoka odbrane S.M., pa čak i iz iskaza samog optuženog u svojstvu svjedoka, a djelimično i iz iskaza svjedoka G.B.. Podaci iz akta Federalnog ministarstva za pitanje boraca i invalida o nevođenju optuženog u evidencijama vojnih obveznika, svakako ne dokazuje suprotno, već na osnovu tih podataka utvrđuje se samo činjenica da optuženi nije registrovan kao vojni obveznik, a ovo iz razloga što optuženi nema prijavljeno prebivalište niti boravište u BiH i da se trajno nastanio u Republici Hrvatskoj, te da nije imao potrebe za verifikacijom svog učešća u proteklom ratu, a prema vlastitoj tvrdnji, vodi se u evidenciji vojnih obveznika R. Hrvatske, u Novoj Gradišci.

Oštećeni G.B. i G.S. bili su civili, vojno neorganizovani, što je nesporno utvrđeno kako na osnovu njihovih iskaza, tako i na osnovu iskaza svjedoka M.I i P.Lj., a ni ovu činjenicu nije osporavala ni odbrana.

            Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud nalazi da ja tokom dokaznog postupka nesporno utvrđeno da se predmetni događaj desio u vrijeme oružanog sukoba, da je optuženi bio pripadnik hrvatsko-muslimanskih snaga, uključenih početkom oružanog sukoba u sastavu Teritorijalne odbrane K.V., da su članovi porodice G. bili civili i da postoji uzročna veza između preduzetih radnji optuženog, oružanog sukoba i oštećenih-civila, prema kojima je optuženi nečovječno postupao i primjenjivao mjere zastrašivanja, što su bitni elementi da bi se radnje optuženog mogle kvalifikovati kao krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

 

(Presuda Okružnog suda u Banjaluci broj: 11 0 K 001364 09 K od 02.09.2009.g.)