STRANKA U POSTUPKU UTVRĐIVANJA VLASNIČKO PRAVNOG ODNOSA


Član 96 Zakona o građevinskom zemljištu („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 112/06)

 

 Zakonski nasljednik lica na čije ime  je u postupku uspostave ranijeg vlasničko pravnog odnosa upisano pravo vlasništva a da pri tome to isto lice i nije učestvovalo u tom postupku radi zaštite svojih prava i pravnih interesa, ima  pravo tražiti ponavljanje istog postupka  u svojstvu stranke.

 

 Iz obrazloženja:

 

            Osporenim aktom poništava se zaključak Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove, Područne jedinice B. (u daljem tekstu: Područna jedinica B.) broj 11-476-532/08 od 12.01.2009. godine i predmet vraća prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje. Tim zaključkom, tačkom 1 dozvoljava se ponavljanje postupka okončanog pravosnažnim rješenjem tog organa broj 11-476-119/07 od 12.10.2007. godine, a tačkom 2 istog zaključka se određuje da će se postupak ponoviti u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje činjenice koje lice ima svojstvo ranijeg vlasnika na neizgrađenom građevinskom zemljištu, koje je bilo predmet uspostave ranijeg vlasničko pravnog odnosa i tačkom 3 istog zaključka se odlaže izvršenje pravosnažnog rješenja Područne jedinice B. broj 11-476-119/07 od 12.10.2007. godine do pravosnažnog okončanja postupka ponavljanja.

           Sud je našao da doneseni akt nije zakonit. 

Nije sporno da je odredbom člana 38 ZOUP-a, propisano da je stranka lice po čijem je zahtjevu pokrenut postupak ili protiv koga se vodi postupak, ili koje radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo da učestvuje u postupku.

           Iz naprijed navedenog činjeničnog utvrđenja proizilazi da je navedenim rješenjem tuženog organa, u postupku čije se ponavljanje traži, utvrđen prestanak državnog vlasništva na predmetnom građevinskom zemljištu i istovremeno određen upis prava svojine na istom u korist  P. D. i P. S. sa navedenim suvlasničkim dijelovima, čime se tužba tužioca ukazuje osnovanom. Naime, kod činjenice da je navedeni postupak pokrenut po zahtjevu majke tužioca, a kako se u istom odlučivalo i o upisu prava svojine u korist oca tužioca i kako navedeno  zemljište i nije bilo predmet pomenutog ostavinskog postupka iza umrlog oca tužioca u kojem se imenovani kao zakonski nasljednik odrekao svog suvlasničkog dijela u korist svoje braće, to je po ocjeni ovog suda, prvostepeni organ tužene pravilno postupio kada je navednim zaključkom dozvolio ponavljanje pomenutog postupka u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje činjenice koje lice ima svojstvo ranijeg vlasnika u tom postupku. Slijedom navedenog, sud nalazi da tužena i nije pravilno postupila kada je osporenim aktom poništila navedeni zaključak i predmet vratila prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje iz razloga jer je tužiocu, kao zakonskom nasljedniku lica na čije ime  je u postupku uspostave ranijeg vlasničko pravnog odnosa upisano pravo vlasništva, a da pri tome to isto lice i nije učestvovalo u tom postupku radi zaštite svojih prava i pravnih interesa, pripadalo pravo učešća, shodno navedenoj zakonskoj odredbi, u svojstvu stranke u navedenom postupku.  Na drugačiju odluku suda nije mogla uticati ni činjenica da predmetno zemljište ima karakter naknadno pronađene imovine iza umrlog oca tužioca, o kojoj će se odlučiti dopunskim  rješenjem o nasljeđivanju pred redovnim sudom, niti činjenica da je tužilac nasljednik iza u međuvremenu umrle majke (ovdje zainteresovanog lica), iz razloga jer je tužena povrijedila pravila postupka kada je tužiocu, a kao što je već navedeno, onemogućila učešće u svojstvu stranke u navedenom postupku čije se ponavljanje traži.

 

(Okružni sud u Banjoj Luci, broj 11 0 U 001 415 od 09.10.2009. godine)