OGLAŠAVANJE RJEŠENJA NIŠTAVIM

  

(Član 252 tačka 1 Zakona o opštem upravnom postupku)

 

Lice koje nije učestvovalo u upravnom postupku i o čijim pravima i pravnim interesima nije odlučivano u upravno postupku nije ovlašćeno da podnese prijedlog za oglašavanje rješenja ništavim u smislu člana 253 stav 1 ZOUP-u, pa taj prijedlog treba odbaciti kao podnesen od neovlašćenog lica.

 

 

Iz obrazloženja

 

Osporenim aktom odbijen je zahtjev tužiteljice za oglašavanje ništavim rješenja broj 26.3.10/173-1806/07 od 10.12.2007. godine Republičke uprave za inspekcijske poslove Odjeljenja P, a tim rješenjem je naloženo poslodavcu „Belavista“ d.o.o. iz Laktaša, ul. Karađorđeva bb, da utvrdi nedostatke u vezi prestanka radnog odnosa radnika D. S.

Protiv donesenog rješenja tužiteljica je blagovremeno podnijela tužbu kojom osporava zakonitost donesenog akta zbog toga što tuženi nije uvažio zahtjev tužiteljice da se osporeno rješenje oglasi ništavim, a iz razloga što je isti donio nenadležni organ. Tužiteljica smatra da K. B. u svojstvu inspektora rada nije bila nadležna za donošenje rješenja broj 26.3.10/173-1806/07 od 10.12.2007. godine, jer je inspektorat organizovan teritorijalno po odjeljenjima. Pravo i dužnost organa koji odlučuje u kakvoj upravnoj stvari da pazi na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost koja nadležnost je uređena propisima o političko-teritorijalnoj podjeli i propisima o organizaciji pojedinih organa kako je to regulisano članom 17 Zakona o opštem upravnom postupku. Pošto je Republička uprava za inspekcijske poslove teritorijalno organizovana to Republički inspektor rada, Odjeljenje P. B. K. nije bila mjesno nadležna za vršenje inspekcijskog pregleda na području mjesne nadležnosti Odjeljenja Banja Luka, pa smatra da je rješenje čije oglašavanje ništavim traži da je donio nenadležni organ. Predlaže da se tužba uvaži i osporeni akt poništi, te obaveže tuženi na naknadu štete nastale obustavljanjem isplate plata u iznosu od 20% u trajanju od 3 mjeseca sa zakonskom kamatom i troškovima postupka.

Sud je razmotrajući tužbu i osporeni akt po odredbama člana 30 Zakona o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 109/05 – u daljem tekstu: ZUS), zatim odgovor tužene strane  kao i cjelokupne spise ovopredmetne upravne stvari tužbu odbio kao neosnovanu iz sljedećih razloga:

Prema odredbi člana 252 Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02 i 87/07- u daljem tekstu: ZOUP). propisano je da se ništavim oglašava rješenje: 1. koje u upravnom postupku doneseno u stvari iz sudske nadležnosti ili u stvari u kojoj se uopšte ne može rješavati u upravnom postupku; 2. koje bi svojim izvršenjem moglo prouzrokovati neko krivično djelo kažnjivo po krivičnom zakonu; 3. čije izvršenje nije moguće; 4. koje je donio organ bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka nije naknadno, izričito ili prećutno pristala i 5. koje sadrži nepravilnosti  koja je po nekoj izričitoj zakonskoj odredbi predviđena kao razlog ništavosti. U smislu člana 253 stav 1 ZOUP-a rješenje se može u svako doba oglasiti ništavim po službenoj dužnosti, po prijedlogu stranke ili javnog tužioca.

Prije svega sud zapaža da podnosilac zahtjeva R. N. Republički inspektor rada za oglašavanje rješenja broj 26.3.10/173-1806/07 od 10.12.2007. godine, a kojim je naloženo poslodavcu „Belavista“ d.o.o. iz Laktaša, ul. Karađorđeva bb, da otkloni nepravilnosti u vezi prestanka radnog odnosa radnika D. S., nije bila u upravnom postupku stranka, jer se nije odlučivalo o njenim pravima ili pravnim interesima u smislu člana 38 ZOUP-a, već je postupala kao ovlašćeno lice Republičke uprave za inspekcijske poslove. Zato imenovana po ocjeni ovog suda nije bila legitimisana za podnošenje zahtjeva za proglašenje rješenja ništavim  u smislu član 253 stav 1 ZOUP-a. Stoga je tuženi trebao zahtjev imenovane odbaciti, jer je podnesen od neovlašćenog lica. Međutim, s obzirom da je tuženi rješenjem odbio zahtjev imenovane za oglašavanje rješenja broj 26.3.10/173-1806/07 od 10.12.2007. godine  ništavim, pa kako su posljedice odbacivanja i odbijanja zahtjeva de facto iste to ovakvo postupanje tuženog ne predstavlja osnov za uvažavanje tužbe i poništenje osporenog akta.

 Inače rješenje se može oglasiti ništavim iz razloga sadržanog u tački 1 člana 252 ZOUP-a samo zbog tzv. apsolutne stvarne nenadležnosti koja postoji onda kada je rješenje u upravnom postupku doneseno u stvari iz sudske nadležnosti ili u stvari o kojoj se uopšte ne može rješavati u upravnom postupku. Povrede druge vrste nadležnosti kao i povreda mjesne nadležnosti ne čini akt ništavim. Šta više u konkretnoj pravnoj stvari Republički inspektor rada je bio stvarno nadležan za vršenje inspekcijskog nadzora nad radom i poslovanjem poslodavca „Belaviste“ d.o.o. iz Laktaša, u pogledu zakonitosti prestanka rada zaposlene radnice Sklančec Dijane. To što je Uprava za inspekcijske polosve organizovana teritorijalno po odjeljenjima predstavlja samo  funkcionalnu nadležnost u cilju bržeg i lakšeg obavljanja poslova inspekcijskog nadzora. To ni u kom slučaju ne predstavlja postupanje koje bi se moglo definisati kao nepostupanje nadležnog organa u smislu zahtjeva iz tačke 1 člana 252 ZOUP-a. Da bi postojao osnov za oglašavanje rješenja ništavim iz razloga sadržanog u tački 1 člana 252 ZOUP-a mora se raditi o postupanju organa uprave u stvarima iz sudske nadležnosti ili u stvarima čije rješavanje  ne spada u upravno odlučivanje. U konkretnom slučaju je postupanje inspektora rada upravo postupanje u okviru  upravne nadležnosti nadzora nad radom i poslovanjem gore označenog poslodavca. Prema članu 3 Zakona o inspekcijama u Republici Srpskoj poslove neposrednog nadzora vrše inspekcije Inspektorata na cijelom području Republike Srpske, a u smislu člana 2 stav 1 istog zakona inspekcijski nazdor je posao uprave od opšteg značaja za Republiku Srpsku. Takođe članom 14 stav 2 istog zakona inspekcijski nadzor nad izvršavanjem zakona i drugih propisa iz oblasti rada i zaštite na radu obavlja Republička inspekcija rada u sastavu Inspektorata čije sjedište je u Banjoj Luci. Radi obavljanja poslova iz djelokruga inspektorata pored poslova u sjedištu mogu se obrazovati za pojedine oblasti područne organizacione jedinice inspektorata, pa su tako obrazovane organizacione jedinice sa sjedištem u Banjoj Luci, Prijedoru, Doboju, Bijeljini, Istočnom Sarajevu, Trebinju. Činjenica da su organizacione jedinice obrazovane u više gradova za područja bliže označena u članu 18 Zakona o inspekcijama u Republici Srpskoj ne znači da Republički inspektor iz jedne organizacione jedinice ne može postupati u pogledu inspekcijskog nadzora u sjedištu druge organizacione jedinice. No, kako je već istaknuto da pitanje povrede mjesne nadležnosti ne prdstavlja ništavost rješenja, to prigovori tužiteljice istaknuti u tom pogledu nisu od značaja za donošenje odluke suda.

            Kako donošenjem osporenog akta nisu ostvareni razlozi iz člana 10 ZUS-a to je otuda tužbu valjalo odbiti kao neosnovanu, a na osnovu ovlašćenja iz člana 31 stav  1 i 2 istog zakona.

 

(Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj: 11 0 U 000  113  08 U od 26.11.2008. godine)